sigmund-TJxotQTUr8o-unsplash

Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD)

ADHD – deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj razvojni je poremećaj samokontrole s dominantnim problemima u nedostatku pažnje, impulzivnosti i hiperaktivnosti koji ometaju funkcioniranje. Dosadašnja istraživanja nisu istaknula nijedan specifičan uzrok razvoja ADHD-a te se vjerojatno radi o međudjelovanju bioloških i psihosocijalnih čimbenika.

Prema tome jesu li simptomi koji ometaju ponašanje unutar područja pažnje i/ili hiperaktivnosti-impulzivnosti moguće je uočiti tri oblika ADHD-a:

  • nepažljivi tip
  • hiperaktivno-impulzivni tip
  • kombinirani hiperaktivno-impulzivni/nepažljivi tip

Nepažnja

Teškoće u održavanju pažnje kod djece s ADHD-om vidljive su u obrazovnim zadacima, ali i drugim aktivnostima te negativno utječu na njih. Kod djece koja imaju teškoće u održavanju pažnje može se uočiti neposvećivanje pažnje detaljima, odvlačenje pažnje nebitnim podražajima, činjenje nepromišljenih pogrešaka u školskom radu, teškoće s održavanjem pažnje na zadacima ili u igri.

Uz to, dijete može ostavljati dojam kao da je odlutalo mislima kada mu se govori, često ne slijedi upute do kraja, ne uspijeva završiti školski uradak ili kućne poslove te se mogu primijetiti teškoće u organizaciji zadataka, neuredan rad, loša organizacija vremena, izbjegavanje zadataka s kontinuiranim mentalnim naporom, gubljenje stvari i zaboravljanje nekih dnevnih aktivnosti.

Hiperaktivnost i impulzivnost

U kategoriju hiperaktivnosti i impulzivnosti između ostalog ubrajamo primjetan nemir koji dijete kontinuirano iskazuje (kucka stopalima, vrti se na stolici) te nemogućnost suzdržavanja od kretanja u situacijama kada je ono neprikladno (primjerice, dijete ustaje sa stolice tijekom nastave, trči ili se penje prilikom šetnje s ostalom djecom iz vrtića i sl.). Osim toga, može se primijetiti da ja mirna igra otežana i drugi ljudi dijete često doživljavaju kao nemirno. Također, dijete često pretjerano priča, ne može čekati svoj red u razgovoru ili u redu te često ometa ili prekida druge.

Za roditelje djece s ADHD-om

Roditelji djece s ADHD-om susreću se s velikim izazovima u području djetetovog obrazovanja, ali i svakodnevnog ponašanja. Važno je imati na umu da je za promjene potrebno vrijeme, ali uz ustrajnost roditelja ponašanje se može mijenjati u pozitivnijem smjeru.

Ovo su samo neki od načina na koji se to može postići:

  1. vježbajte nova poželjna ponašanja
  2. dogovorite pravila u obitelji koja svi moraju poštovati
  3. potičite dijete da govori što radi i što želi učiniti
  4. budite svjesni vlastitog ponašanja
  5. razvijajte samopoštovanje kod djeteta
  6. jasno komunicirajte s djetetom
  7. koristite neposredne povratne informacije i jasne posljedice
  8. budite dosljedni
  9. pružite djetetu rutinu i sigurnost
  10. napunite vlastite baterije

A što s učenjem?

Djeca s ADHD-om mogu naići na brojne izazove tijekom učenja te im je potreban dodatan poticaj i usmjeravanje. Uz to, često im je potrebno pristupiti na drugačiji način kako bi ostvari svoj puni potencijal.

Neki od savjeta kako djeci s ADHD-om olakšati učenje su sljedeći:

  1. razdijeliti gradivo u manje cjeline
  2. omogućiti planiranje
  3. složene upute razdijeliti u nekoliko jednostavnijih
  4. upute ponavljati više puta, polagano
  5. provjeriti je li dijete shvatilo što se od njega traži
  6. fokusirati se više usmeno ispitivanje
  7. koristiti zadatke s novim elementima
  8. označavati bojama ono bitno
  9. omogućiti samostalno biranje zadataka
  10. davati neposrednu nagradu nakon obavljenih zadataka

Dijagnoza i tretman ADHD-a

Djeca s ADHD-om mogu se susretati s različitim izazovima u području komunikacije, socijalizacije, emocionalnog razvoja i obrazovanja. Dijagnozu ADHD-a teško je utvrditi prije četvrte godine, ali samo njezino utvrđivanje može biti zaštitni faktor jer pomaže djeci shvatiti njihove teškoće i dati smisao njihovim iskustvima.

Psihološka procjena daje dobar uvid u djetetovo funkcioniranje prema čemu se mogu formirati daljnje smjernice za rad s djetetom kako bi se olakšalo njemu, roditeljima i njegovoj okolini.

Ako opisane karakteristike uočavate kod svog djeteta, želite provjeriti postoje li kod njega elementi ADHD-a i potrebne su vam smjernice za rad s njim – dobra je odluka dovesti svoje dijete na psihološku procjenu.