Koliko smo puta čuli prolaznike kako komentiraju odgoj roditelja rečenicama poput „Skroz su ga razmazili!“ ili „Uopće nemaju strpljenja za svoje dijete!“. Gledajući sa strane, može se činiti „jasnim“ što roditelj treba učiniti kako bi odgojio svoje dijete, ali je li to uistinu tako lako?
Zapitajmo se na trenutak: kako bezuvjetno voljeti dijete, a da se izbjegne njegovo gušenje? Kako biti autoritet, a da se izbjegnu kazne i krutost? Postaje jasno kako je jedan od najvećih izazova roditeljstva uspostaviti balans između svih stvari koje treba učiniti da bi odgojili dijete i gotovo je nemoguće izbjeći pitanje radim li to dobro?
Stil roditeljstva
Iako je svaki roditelj jedinstven, možemo uočiti nekoliko odgojnih stilova roditeljstva koji se razlikuju ovisno o razini izraženosti dviju dimenzija: dimenziji emocionalne topline i dimenziji kontrole.
Roditeljska toplina odnosi se na uključenost roditelja u djetetov život, iskazivanje ljubavi, brige, te osjetljivosti za potrebe djeteta. Roditelji koji su visoko na dimenziji emocionalne topline usmjereni su na dijete, posvećuju mu puno pažnje, uvažavaju njegove osjećaje i otvoreno komuniciraju s njim.
Roditeljska kontrola, s druge strane, podrazumijeva očekivanja, i pravila koje roditelji stavljaju pred dijete, te postupke koje primjenjuju kako bi regulirali djetetovo ponašanje. Roditelji koji se nalaze visoko na ovoj dimenziji imaju velika očekivanja od svoje djece te nastoje osigurati da se dijete pridržava pravila i zadovoljava postavljene zahtjeve.
Kombinirajući izraženost svake od navedenih dimenzije, možemo razlikovati četiri osnovna odgojna stila: autoritarni, autoritativni, permisivni i indiferentni – a u novije vrijeme sve češće se govori i o krajnostima u odgojnim stilovima koje se oslanjaju na navedene stilove.
Autoritarni stil
Što podrazumijeva?
Autoritarne roditelje karakterizira niska razina topline i visoka razina kontrole. Drugim riječima, radi se o emocionalno hladnim roditeljima koji nerijetko kritiziraju svoju djecu, imaju puno pravila koja donose autonomno, te koriste kazne kako bi osigurali njihovo poštivanje.
Djeca ih opisuju kao „stroge“. Ne pristaju na kompromise primjerice ako dijete ne želi pojesti što je za ručak, stav ovog roditelja biti će „možeš jesti ili ostati gladan“. Djeca jasno znaju koje obveze moraju izvršiti, a često imaju i stroga ograničenja – npr. striktno definirano koliko mogu biti na društvenim mrežama i sl.
Tigar roditelji
Ekstreman oblik autoritarnog roditeljstva bili bi tigar roditelji. Obično se javljaju u Azijskoj kulturi, gdje roditelji pokazuje krute i grube karakteristike, a od djece očekuje poslušnost i uspjeh. Djeca roditelja tigrova obično su produktivnija, motiviranija i odgovornija, međutim pokazuju negativne psihološke ishode poput anksioznost i loših socijalnih vještina.
Kako se odražava na djecu?
Djeca autoritarnih roditelja obično dobro znaju što je prihvatljivo, a što ne, poštuju pravila i autoritete. S druge strane, budući da autoritarni roditelji nisu skloni obrazlagati svoje odluke, već nameću autoritet svojim položajem rečenicama poput „to je zato što ja tako kažem“ ili „ja sam ti roditelj“, djeca ta pravila ne usvajaju, već ih se mogu pridržavati samo da bi izbjegla kazne.
Stoga se u situacijama bez autoriteta mogu ponašati neprikladno, npr. agresivno prema drugima. Budući da ovi roditelji donose odluke i pravila bez djece, djeci može biti otežano samostalno prosuditi što je u redu što ne, odnosno mogu postati ovisna o nametnutim pravilima te se može stvoriti slika da nisu sposobni samostalno donositi odluke. Navedeno se može negativno odraziti na samopouzdanje djece.
Djeca autoritarnih roditelja češće iskazuju teškoće poput depresije i anksioznosti, a kao otpor na nametnuti autoritet katkad se javljaju delinkventno ponašanje i konzumiranje psihoaktivnih tvari.
Permisivni stil
Što podrazumijeva?
Permisivne roditelje karakterizira visoka razina topline i niska razine kontrole. Oni su emocionalno topli, pasivni, ne kontroliraju ponašanja djece, postavljaju im malo zahtjeva i daju puno slobode.
Kada postave pravila i zahtjeve pred dijete, obično su nedosljedni u njihovom provođenju. Ovi roditelji neće ograničiti vrijeme pred ekranima svojoj djeci. Ako ona ne žele jesti ručak, mogu jesti što god žele i kada god žele i sl.
Privrženo roditeljstvo
Postoji više stilova roditeljstva koje karakterizira visoka razina topline, a jedan od njih je privrženo roditeljstvo. Suprotno roditelj tigru, ove roditelje karakterizira nježan i osjetljiv pristup odgoju djece. Oni ne dozvoljavaju da djeca plaču, reagiraju na sve djetetove potrebe, koriste pozitivno discipliniranje, drže djecu fizički blizu (nose ih u klokanici, spavaju u istom krevetu i sl.).
Privrženo roditeljstvo osigurava veći osjećaj sigurnosti, a blagotvorno djeluje i na razvoj nedonoščadi. Međutim, u pitanje se dovodi prilagodljivost djece i mogućnost stvaranja odnosa izvan obitelji s obzirom na pretjeranu vezanost na roditelje.
Helikopter i kosilica roditelji
Ekstremni oblici visoke razine topline očituju se i kod helikopter i kosilica roditelja. Ovi su roditelji opisani kao pretjerano usredotočeni na svoju djecu, preuzimaju previše odgovornosti za djetetove uspjehe i prezaštićuju ih.
Primjerice, trude se osigurati da dijete dobije određenog učitelja ili trenera, pružaju nesrazmjernu pomoć u školi, interveniraju u djetetov izbor prijatelja i aktivnosti. Kosilice roditelji idu čak korak dalje, uklanjajući sve prepreke i čisteći put pred svojom djecom kako bi onemogućili djetetu bilo kakvu nelagodu ili probleme.
Ovim se odgojnim stilovima djetetu šalje informacija da ne može uspjeti samo, te mu se ne daje prilika za suočavanje s problemima i neuspjehom, što dovodi do nedostatka samopouzdanja, slabije razvijene emocionalne regulacije i vještina suočavanja s problemima.
Kakva su djeca permisivnih roditelja?
Kada se djecu potakne da se slobodno izraze, samostalno odlučuju postat će samopouzdanija, spremnija isprobavati nove stvari i lakše će izraziti svoju kreativnost, međutim nedostatak granica, koji karakterizira ovaj stil može dovesti do niza neželjenih posljedica.
Pravila i granice pomažu djeci da se osjećaju ugodno i sigurno, pa djeca permisivnih roditelja često iskazuju visoke razine anksioznosti, lošije se nose sa stresom i pokazuju lošiju prilagodbu, a mogu imati teškoća i sa samoregulacijom i poštivanjem autoriteta. Zaštićena od izazovnih situacija, djeca ne uče kako se nositi s njima i biti otporni na njih.
Indiferentni stil
Što podrazumijeva?
Indiferentni odnosno zanemarujući stil roditeljstva karakterizira niska razina topline i kontrole. Ovi roditelji nisu uključeni u život svoje djece, ne komuniciraju s njima, ne nude smjernice niti postavljaju očekivanja i zahtjeve pred njih.
Indiferentni roditelji ne znaju što im djeca imaju za zadaću, tko su im prijatelji, niti će inzistiraju na pisanju zadaće prije izlaska van, kao ni konzumiranju obroka koji je na stolu.
Liberalni stil roditeljstva
U novije vrijeme sve se češće spominje Liberalni stil roditeljstva, a povezuje se s permisivnim ali i indiferentnim roditeljstvom. Trend je potaknula kolumnistica Lenore Skenazy, koja je pustila svog devetogodišnjeg sina da sustavom podzemne željeznice sam pronađe put kući.
Liberalno roditeljstvo uključuje davanje djeci neovisnosti na zadacima za koje posjeduju dovoljno znanja i zrelosti, s tim da roditelji uče djecu životne vještine, informiraju ih o mjerama predostrožnosti i sigurnosnim ponašanjima (što ga razlikuje od klasičnog indiferentnog stila).
Željeni rezultat je povećati osjećaj neovisnosti, samopouzdanja, razvoj vještine rješavanja problema i kreativnost.
Što indiferentni stil donosi djetetu?
Indiferentni odgojni stil poznat je po najnegativnijim ishodima. Djeca indiferentnih roditelja češće iskazuju probleme u ponašanju i prihvaćanju socijalnih normi. Mogu imati problema s kontroliranjem svojih osjećaja te s internaliziranim teškoćama poput depresije.
Autoritativni stil
Što podrazumijeva?
Smatra se najboljim odgojnim stilom, a obuhvaća kombinaciju visoke razine topline i visoke razine kontrole. Radi se o toplim, brižnim i osjetljivim roditeljima koji inzistiraju na zrelom ponašanju, postavljaju visoke standarde i jasna očekivanja, ali i obrazlažu svoja pravila te omogućavaju djetetu prikladnu razinu odgovornosti i neovisnosti.
Autoritativan roditelj će tako postaviti jasno pravilo koliko dijete može biti pred ekranima, ali će, navedeno pravilo argumentirati djetetu te u slučaju opravdanog razloga mijenjati.
Kakva su djeca autoritativnih roditelja?
Obično su djeca autoritativnih roditelja dobro prilagođena. Dobro funkcioniraju u akademskom i socijalnom kontekstu, imaju dobre vještine suočavanja i emocionalne regulacije, te rijetko konzumiraju sredstva ovisnosti i iskazuju probleme u ponašanju.
Budući da autoritativni roditelji donose odluke razgovarajući i objašnjavajući ishode određenih ponašanja, djeca ih percipiraju kao legitimne autoritete i imaju tendenciju internalizirati njihova pravila, očekivanja i vrijednosti. Ova vrsta otvorenosti i rasprave pomaže djetetu da razvije dobre komunikacijske i socijalne vještine.
Umjesto zaključka
Svaki se roditelj nađe u situaciji kada preispituje svoj odgojni stil, no važno je naglasiti kako ne postoji jedinstveni “ispravan” stil roditeljstva. Odgoj je djeteta težak zadatak, savršena djeca niti savršeni roditelji ne postoje.
Najbolje što roditelj može napraviti je da postavi jasne granice i razumna očekivanja, sluša djetetovo mišljenje o stvarima i uvažava ga kao osobu, potakne neovisnost i dozvoli da samo rješava razvojno primjerene probleme, bude fleksibilan i prilagodljiv, spreman izdvojiti vrijeme za svoje dijete. Drugim riječima, da bude uzor koji priprema dijete na nedaće vjerujući u njegov kapacitet da se nosi s njima.
Kako vam mi možemo pomoći?
Više o stilovima roditeljstava i ishodima kod djece možete pronaći u snimci webinara Stilovi roditeljstva i dječji razvoj, kao i na nadolazećem webinaru Kako postaviti djeci zdrave granice?.
